Mjesto i vrijeme rođenja
Šejh Mevlana Halid Bagdadi rođen je u kasabi Karadağ 1193. godine po hidžri (1779. gregorijanske). U današnje vrijeme Karadağ se nalazi pet milja udaljen od grada Sulejmanije u Iraku.
Puno ime Šejh Mevlana Halida Bagdadija je Halid ibn Ahmed ibn Husejn. Šejh Mevlana Halid Bagdadi je zapamćen po nadimcima Zijaudin i Zulđenahejn zbog prezimena Ebu'l-Beha.
Prva osoba koja je upotrijebila nadimak Mevlana za Halida Bagdadija u svojoj hilafetnami je muršid Šejh Abdullah Dihlevi kuddise sirruhu iz Indije.
Najprisnije veze su sa Nakšibendijama, Šehrezurijama, Kurdijama, Bagdadijama i Mudžedidima.
Obrazovanje
Šejh Mevlana Halid Bagdadi kuddise sirruhu je dolazio iz ugledne porodice. Otac mu je pripadao lozi Osmana ibn Afana, a majka lozi hazreti Fatime r.a.
Nakon što je prvu naobrazbu imao kod svog oca, cijenjenog evlije, dalje obrazovanje je nastavio u medresi Šejh Abdullatifa u Karadağu. Poslije je prešao u najvažniji naučni i kulturni centar Iraka, Bagdad.
Još dok je bio u mlađim godinama učio je nauke Kur'ana, fikha, usula, gramatike i slično. Bio je izvrstan u poeziji, dvostihu (bejitu), a posebno u lijepom i uvjerljivom govoru. Učio je od većine učenjaka iz svog grada. Putovao bi u okolne gradove i usvajao znanja od alima u koje god bi mjesto došao.
1213. godine po hidžri postavljen je za muderisa u medresi Sulejmanije, odnosno medresi svog učitelja Abdulkerima el-Berzenđija, te je zajedno sa fikhom i tefsirom davao značaja izučavanju akaida i hadisa.
Put tasavvufa
Kako bi ispunio dužnost obavljanja hadždža, 1220. godine po hidžri je krenuo na put, te je posjetio mubarek kabur Poslanika a.s. u Medini. Tu se sastao sa nekim evlijama a poslije je prešao u Mekku. U Mesdžidul al-Haram se sastao sa jednim od velikih velija (učenjaka) i između njih je obavljen važan razgovor. Učena osoba je uputila Mevlana Halida Bagdadija na područje Indije i nagovijestila mu da će tamo pronaći duhovna otkrovljenja.
Poslije toga vratio se u svoj grad i nastavio raditi na odgoju i obrazovanju, po čemu je i bio poznat.
1224. godine po hidžri u posjetu Sulejmanije medresi je došao poznati sufijski učenjak Mevlana Mirza Rahimullah, poznat po imenu Muhammed Derviš Azimabadi. Mevlana Mirza je bio jedan od velikih halifa Šejhul-Azama Kutbuddin ed-Dihlevija.
Mevlana Mirza je pozvao Halida Bagdadija k.s. u Indiju da se sastane sa šejhom u Delhiju (Džihanabad). Tim povodom Mevlana Halid Bagdadi k.s. iz Irana je krenuo pravo na put za Delhi. Prenoćio je u nekim mjestima u Iranu. Tu je sa Ismailom Kašijem imao određene diskusije gdje je izlaganjem dokaza ušutio Kašija. Nakon što je posjetio kabur Ebu Jezida el-Bestamija u Iranu zaputio se u Delhi i pronašao Šejh Abdullaha ed-Dihlevija kuddise sirruhu.
Mevlana Halida Bagdadi k.s. je napustio dužnost muderisa u Iraku, te je boravio u Indiji kod Šejh Abdullah Dihlevi k.s. U početnom periodu boravka u Indiji Šejh Abdullah Dihlevi k.s. ga je zadužio da služi vodom muride, sljedbenike, goste u tekiji i da čisti određena mjesta. Uz date obaveze hizmeta praktikovali su svakodnevne razgovore. Za pet mjeseci hizmeta, razgovora i obrazovanja nefs se ukrotio i za kratko vrijeme pronašao mir i otkriće (postao svjestan Božanskih tajni kroz otkrivanje).
Mevlana Halid Bagdadi k.s. je imao poštovanje i ljubav od Šejh Abdullaha Dihlevija k.s. koji je lično izjavio da je Mevlana Halid Bagdadi k.s. došao do stanja „fena“ i beka“ (izrazi koji se koriste u tasavvufu kao nivoi koje se postižu kao rezultati odgoja i pročišćavanja duše). Za nepunih godinu dana završio je obuku pa mu je od strane Šejh Abdullaha Dihlevija uručena idžazetnama za pet tarikata. Tih pet tarikata su: nakšibendijski, kadirijski, suhraverdijski, kubrevijski i čištijski. Tarikat čije metode i edebe je slijedio bio je nakšibendijski.
Mevlana Halid Bagdadi kuddise sirruhu je proveo ukupno godinu dana u Indiji, deset mjeseci učeći tasavvuf u tekiji, a dva mjeseca je po želji Šejha Abdullaha Dihlevija k.s. proveo kod Abdulaziza Dihlevi en-Nakšibendije, sina Šaha Velijullah Dihlevija. Nakon što je napustio Indiju održao je kontakt sa Šejhom Abdullahom Dihlevijem k.s. razmjenjujući pisma.
Nakon ličnih osvajanja i otkrića iz Irana se vraća u Sulejmanije medresu 1226. godine po hidžri.
Prilikom povratka bio je izložen napadima šija. Međutim, Uzvišeni Allah je pomogao Mevlanu Halida Bagdadija protiv njih. Zbog toga je putovao u mnoga mjesta zarad odgoja i obrazovanja. U nekim mjestima je doživio neugodnosti od zavidnika, koji su ga klevetali i uplitali u laži, željeli su da mu stvore neprijateljstvo sa sultanom, ali Uzvišeni Allah ga je pomogao i podržao. Njegov ugled se povećao kod sultana, učenjaka i naroda. Muhammed Emin Ibn Abidin iz Šama je bio jedan od onih koji su ga branili, inače posebno blizak prijatelj Mevlane Halida Bagdadija k.s. Ibn Abidin je napisao raspravu (risale-mala knjiga) pod nazivom „Sellu'l-Husam el-Hidni li Nusrati Mevlana eš-Šejh Halid en-Nakšibendi“, za one koji su odbijali Mevlanu Halida Bagdadija k.s.
Upućivanje na Pravi put (Iršad)
Mevlana Halid Bagdadi kuddise sirruhu je zajedno uz osnivanje iršada, te uz pomoć drugih alima i muderrisa organizovao halku. Broj prisutnih na toj halki se svakodnevno povećavao. Oni koji su dolazili u Sulejmaniju nisu bili samo sa područja Iraka već i iz udaljenih mjesta poput Anadolije i Kavkaza, što je najbolji pokazatelj da je Mevlana Halid Bagdadi k.s. za veoma kratko vrijeme postao poznat kao vođa nakšibendijskog tarikata.
Mevlana Halid Bagdadi kuddise sirruhu je svoje muršide odgajao, duhovno upućivao i nakon dugo vremena nastavio sa radom kao muderris. To što je bio zazuzet oko ljudi nije ga udaljilo od Allaha Uzvišenog, njegova vrata su bila mjesto gdje su čestiti ljudi vezali konje, a ljudi u potrebi širili šatore.
Pjesnici tog vremena su uz kaside na arapskom i perzijskom jeziku pisali i unikatna djela hvalospjeva. Jedna od njih je kasida autora el-Hadikatun Nedijje, druga je knjiga Bagdadijeve biografije pod nazivom „Asfe'l-mevarid min silsali ahvali Mevlana Halid“ koju je napisao Edib Osmana ibn Sened en-Nedždi, te djelo Mevlane Halidovog halife u Hasi, Husejna ed-Devserija pod nazivom „el-Esaviru'l-ascediyye fi'l-mesairi'l-Halidiyye“.
Mevlanu Halida Bagdadija k.s je pozvao muftija iz Šama zajedno sa ulemom. Allahovom odredbom 1238. hidžretske godine odazvao se pozivu i sa mnogo svojih halifa stigao iz Bagdada u Šam. Lično ga je dočekao halifa Ahmed Hatib Erbili sa mnogobrojnim džematom.
S dolaskom u Šam, Mevlana Halid Bagdadi k.s. je započeo komunikaciju sa običnim narodom kao i sa učenjacima. Ljudi iz različitih sfera društvenog života su dolazili da ga posjete i da prisustvuju predavanjima.
Kako bi se izborio sa novotarijama Mevlana Halid Bagdadi kuddise sirruhu je napuštene kvartove Šama, džamije kao i pomoćne zgrade koje su bile pred rušenjem obnovio. Nakon obnove je u te džamije zadužio halife i na taj način u kvartove vratio izučavanje nauke i tasavvufa. Ovakvo oživljavanje znanja i tasavvufa, malo po malo, se raširilo po cijelom gradu.
Preseljenje
U utorak, 11. Zul-ka'de-a 1242., godinu dana nakon povratka s hadždža, obolio je od kuge koja je harala Šamom, a 14. Zul-ka'de-a 1242. (9. juna 1827.) predao je svoju mubarek dušu u pedesetoj godini života. Dženazu namaz je predvodio Eminu'l Fetva Šejh Muhammed Emin ibn Abidin.
Malo prije nego će preseliti Mevlana Halid kuddise sirruhu je halifi Šejhu Ismail Gaziji u Šamu rekao „U Šam smo došli da umremo“.
Pored toga, nakon uzastopne smrti dvojice njegovih sinova Muhammeda Bahauddina i Abdurrahmana, zatražio je od svog halife Abdulkadira ed-Dimlanija da uključe i njegov mezar.
Malo prije preseljenja Mevlane Halida Bagdadija k.s. jedan od njegovih učenika u Šamu po imenu Ibn Abidin konstatno je sanjao isti san. Sanjao je da je preselio hazreti Osman i da mu on klanja dženazu. Čuvši ovo Mevlana Halid je to ovako protumačio: „Ja ću uskoro umrijeti, a ti ćeš mi klanjati dženazu. Znaš da sam ja potomak hazreti Osmana.“
Prije preseljenja Mevlana Halid se halalio sa osobama koje su ga okruživale, te sa članovima porodice, a emaneti koji su bili kod njega predao je vlasnicima.
Vijest o preseljenju Halida Bagdadija u mnogim mjestima Islamskog svijeta je primljena sa tugom i u mnogim mjestima je klanjanja dženaza u odsustvu.
Približno petnaest godina nakon preseljenja, posredstvom njegovog halife Muhammeda el-Firakija, 1258./1842. godine sultan Abdulmedžid je naredio da se na mjestu gdje je sahranjen Mevlana Halid kuddise sirruhu izgradi tekija, mesdžid i turbe, a za te potrebe je obezbjedio i potrebna sredstva.
Narednih godina turbe Mevlane Halida je popravljeno i restaurirano. 1329/1911. godine turbetu je poklonjen jedan od prekrivača Kabe kao znak da se velikodostojnici Osmanske države i dalje interesuju za Mevlanu Halida kuddise sirruhu i njegove sljedbenike.
Mevlana Halid kuddise sirruhu je ukazivao najveće poštovanje Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem i ehli bejtu. Jedne prilike je ovako rekao: “Da nije, da nije… Zaista bih napisao jedinstevno djelo (risale), kakvo do sada nije napisano o njihovim (o ehli bejtu) vrlinama.” Zapravo htio je da kaže “Da nemam bojazan da će me okarakterisati kao šiju.”
Djela
Većina djela Mevlane Halida k.s. su napisana u periodu dok je obavljao dužnost muderrisa.
Prije nego što je krenuo na put tasavvufa pisao je djela koja će više korisiti u obrazovanju (medrese). Napisao je Divan dok je bio na putovanjima u Hidžasu i Indiji, a nakon što je započeo sa iršadom (Pravim putem) dao je na važnosti pisanju risala (rasprava) o tasavvufu i akaidu.
Mevlana Halid Bagdadi k.s. je napisao djela iz različitih oblasti poput akaida, hadisa, fikha, tasavvufa i književnosti:
– El-ikdu'l-dževheri fi'l-fark bejne kesbeji'l-Maturidi ve'l-Ešari: djelo koje objašnjava temu „irade-i džuzije“.
– Ta'likat ala Hašijeti Sijalkuti ala'l-Hajali: u ovom djelu Mevlana Halid kuddise sirruhu je podijelio svoje mišljenje o ilim-amel-u, vjerovanju, tezama Murdžija (Murcie) i Mutezila „Kur'an i stanje čovjeka koji je učinio veliki grijeh“ kao pogrešnim.
– Džalijetu'l-ekdar ve's-sejfu'l-bettar fi's-salati ala'l-muhtar: u ovom djelu Mevlana Halid je obradio pitanje virda i zikra u Nakšibendijskom tarikatu.
– Risaletu'r-rabita: u ovom djelu Mevlana Halid dokazuje da rabita nije novotarija potkrijepljujući to dokazima iz Kur'ana i hadisa, učenjacima iz sva četiri mezheba, stavovima poznatih alima i pirova tarikata poput Abdulkadira Gejlanija, Šaha Nakšibenda i Imama Gazalija.
– Risale fi adabi'z-zikri li'l-muridin: ovo djelo se tiče edeba zikra u Nakšibendijskom tarikatu kao i drugim uopćenim pitanjima. Mevlana Halid kuddise sirruhu, prvo je objasno kako činiti „ism-i zat“ zikr, a poslije toga „Nefij i isbat“ zikr. Uz zikr spomenuo je i druge edebe. Posebno je zahtjevao da se ne propuštaju nafile namazi, vezanost za Kur'an i sunnet, bježanje od novotarija, udaljavanje od onih koji ne vjeruju ili su protiv tarikata. Na kraju ovog djela je također spomenuo edebe oko jela i pića.
– er-Risaletu'l-Halidiyye fi adabi't-tarikati'n-Nakšibendije: djelo koje se nalazi u vašim rukama pripremljeno na arapskom i turskom jeziku. Sadržaj ovog djela su korisne informacije poput nijeta kojih se trebaju pridržavati muridi, stanje uma, hizmet šejhu, edebi tokom putovanja i pokazivanje odlučnosti i požrtvovanosti. Ovo djelo Mevlane Halida je poznato i pod nazivom „Risale fi't-tarik“.
– Risale fi adabi'l-murid ma'a šejhihi: U ovom djelu Mevlana Halid kuddise sirruhu objašnjava vezu između murida i muršida.
– Mektubat: Mevlana Halid kuddise sirruhu je razmjenjivao pisma sa halifama, bliskim prijateljima, različitim ličnostima kao i sa državnim službenicima. Ova pisma objedinjuju mnoge teme koje čine temelj Halidijskog tarikata.
Halife
Mevlana Halid Bagdadi kuddise sirruhu je odgojio veliki broj halifa. Najistaknutiji među halifama, uzimajući u obzir mjesto življenja i stepen u tarikatu, su:
– Osman Siradžudin et-Tavili (1195./1781.-1283./1866.): Kaže se da je Osman Siradžudin prva osoba koja je dobila tarikatski idžazet od Mevlane Halida. Mevlana Halid je davao posebnu vrijednost Šejh Osmanu i hvalio ga je u pismima oslovljavajući ga sa „Fakih Osman“.
– Sejjid Taha el-Hakkari (/ – 1268./1852.): Mevlana Halid je Sejjida oslovio sa „kalbimin nazargahi“, a četrdeset i dvije godine ga je vodio i obrazovao.
– Ahmed ibn Sulejman el-Ervadi et-Trablusi : Zauzima mjesto jednog od posljednjih halifa Mevlane Halida k.s. u Šamu. Naslijedivši duhovnost od Mevlane Halida k.s. na njegov znak je otišao u Istanbul. Dok je bio u Istanbulu pridružio se hazreti Ahmedu Zijaudinu Gumušhaneviju (/-1311./1893.).
– Šejh Abdullah el-Mekki : U Bagdadu se susreo sa Mevlanom Halidom k.s.i od njega je usvojio tasavvufsko znanje. Nakon što je dobio idžazet tarikata prvo je otišao u Erzindžan, a poslije u Erzurum. U tom području je dao idžazete, a najpoznatiji učenik kojeg je učio je Baba lakapli Muhammed Vehbi Efendi (/-1264./1847.). Poslije je boravio u Jerusalemu, a odatle je otišao u Mekku gdje se nastanio. Njegov najpoznatiji halifa u Anadoliji je Šejh Mustafa Ismet Garibullah Efendi k.s. (/-1289./1872.).
– Muhammed ibn Abdillah el-Hani (1213./1789.-1279./1862.): jedan je od najpoznatijih halifa Mevlane Halida k.s. u Šamu. Njegovo turbe se nalazi odmah pored turbeta Mevlane Halida kuddise sirruhu.
–Šejh Ismail eš-Širvani (1197./1782.-1264./1848.): Lično mu je Mevlana Halid k.s. dao nadimak Siradžuddin. Dobivši dozvolu od Mevlane Halida k.s., Širvani je stigao u Azerbejdžan. Bio je poznat po vazovima i razgovorima, a jedno vrijeme je bio istaknut i u Kavkazu. Bio je šejh Šejha Šamila.
– Hartavizade Hafiz Muhammed Selim er-Ruhavi (1199./1785.-1277./1860.)
Pronalazi se podatak da je Mevlana Halid imao i druge halife, te da je ukupan broj njegovih halifa stotinu i dva.
Neka Uzvišeni Allah da koristi nama od njihovih bereketa i da nam pomogne uz njihovu pomoć.