Šejh Ali Haydar k.s. rođen je 1870. godine u Gruziji, pokrajina Ahiska. Njegov babo se zvao Mehmed šerif efendija i pripadao je lozi šerifa. (Napomena: Šerifijje su oni koji su najugledniji, ugledne loze, visokog stepena i položaja. U historiji islama šerifi su oznaka porodica koje potječu od Hašimovića i linije Ebu Taliba. Sejjidi su loza ehli bejta preko hazreti Husejna radijallahu anhu, a šerifi su loza ehli bejta preko hazreti Hasana radijallahu anhu. Hasan r.a. i Husejn r.a. su sinovi hazreti Alije radijallahu anhu, to su unuci poslanika Muhammeda alejhi-sselama.)
Rođenje, porodica i prve godine tuge i žalosti
Šejh Ali Haydar efendi postaje siroče sa dvije godine, jer mu je majka preselila na ahiret. Brigu o njemu preuzima njegov babo Mehmed Šerif, ali ni to dugo nije trajalo. Njegov babo Mehmed Šerif preseli na ahiret dok je šejh Ali Haydar efendija imao nepune četiri godine života. Tako sa četiri godine ostaje bez oba roditelja.
Život u Ahiski je bio izuzetno težak, te godine su obilježene borbom šejh Šamila protiv Ruske carevine i okupacije. Većina šejhova je šehidilo, a medrese i tekije su rušene i paljene. Domaće stanovništvo Gruzije bježi uglavnom u dijelove Turske pred ruskom agresijom. Tako u kolonama izbjeglica se našao i maleni dječak kome je Uzvišeni Allah odredio veliku sudbinu.
Šejh Ali Haydar efendija stiže u Erzulum i tu boravi dugo, toliko dugo da je stasao u snažnog momčića koji upisuje islamske nauke u Erzulumu. Svoje učenje nastavlja u Istanbulu pred velikim šejhom Ahmet Hamdi efendijom. Idžazet dobiva 1901. godine.
Kadiluk Ali Haydara Ahisari efendije
Nakon što je prepoznat od strane uleme Istanbula, šejh Ali Haydar efendija biva promovisan u muderisa sultan Mehmed Fatihove džamije. U medresi počinje svoj angažman kao profesor fikha 1902. godine. Svoje zanimanje i svoj život podređuje biblioteci i knjigama fikha. Nakon nekog perioda, tačnije 1914. godine, šejh Ali Haydar efendija postaje glavna odgovorna osoba za islamsko pravo na Fatihu. (Napomena: Za vrijeme osmanske države svi najveći učenjaci su se okupljali na Fatihu. To je bio najveći naučno-obrazovni centar na svijetu. Fatih džamija je bila stjecište i sjedište naučnih skupova poput starih vremena Mekke, Medine, Damaska i sl.)
Njegovi izuzetni dersovi iz islamskog prava, kao i drugi dersovi iz islamskih nauka su bili u velikom broju posjećeni. Tokom tih godina mu je narasla reputacija da su i najznačajnije ličnosti sa dvora sultana dolazili i slušali njegove dersove. Šejh Ali Haydar efendija je bio izuzetno strog, disciplinovan i precizan alim. Ubrzo mu to daje čvrstu podlogu da postaje jedan od najznačajnijih alima u osmanskoj državi toga vremena.
Pozivao je kroz dersove na rješavanje problema u društvu i državi. Često bi navodio u dersovima konkretna rješenja po pitanju krize koja je zahvatila osmansku državu. Bio je žestok kritičar pasivnosti naroda, a nerijetko bi kritikovao i sultanove ljude na pozicijama. U tom periodu je mnogo kritikovao derviše, sufije, i pogrešne prakse koje su se uvukle u tesavvuf, ističući šta je u historiji Islama tesavvuf nekada bio i kakvu je ulogu imao, a da se sada (to doba krize) dervišluk sveo na gaflet, stihove, hikaje, emocije, maštanja, a država i ummet u vatri na dunjaluku gore. Govorio je odmjereno, da je razumljivo što je takvo stanje, jer mnogo šejhova tarikata su živote dali, šehidi postali, tako da je bilo mnogo pokrajina bez ijednog šejha, mnogo tekija i zavija bez pročelnika, derviši su ostajali bez svojih vodiča.
Govorio je: “Sve je manje onih koji hoće da u kitab gledaju. Znak dekadencije jedne države jeste napuštanje sunnetskog principa, naređivanje na dobro i odvraćanje od zla.”
Pokušavao je probuditi narod. Uzvišeni Allah ga počastio snagom argumentacije i govorništva. Bio je izuzetno inteligentna osoba. Nauku je mnogo volio, pa zbog svojih rezultata u oblasti fikha biva predložen da pohađa šerijatsku sudačku medresu koja je bila specijalizivana i oformljena škola za obuku kadija. Nakon toga postaje i kadija u osmanskoj državi.
Tokom tog perioda ostaje zapisano u arhivama da je dobio riječi pohvale, a zatim i pismenu zahvalnicu lično od sultana Abdul Hamida II. U zahvalnici stoji pečat sultana i rečenice zahvale zbog doprinosa i službe Islamu (nauci), narodu i osmanskoj državi.
Šejh Ali Haydar prisjećajući se teških vremena u rodnoj Ahiski je govorio: “Nijet mojih roditelja je bila da me daju pod terbijjet (nadzor i odgoj) zavičajnih šejhova. Zbog ratova sa ruskom carevinom i odbranom države u prvim borbenim redovima su bili alimi i šejhovi tekija. Mnogi su postali šehidi. Šejh Šamil je bio najpoznatiji u otporu protiv agresije. Uzvišeni Allah je za mene odredio druge muršide. Zbog nemogućnosti da budem odgajan u okrilju šejhova tekija morao sam se zaputiti u daleke krajeve u potrazi za naukom i odgojem, kao i živim šejhovima toga vremena. Prvo u Erzulumu, a kasnije u Istanbul…”
Prema podacima Ilmijje u godišnjaku, život Ali Haydar Efendije na putu ka sticanju Allahovog zadovoljstva ostaje zapisano:
Godine 1325. (po hidžri) prvi put je postavljen za trećeg profesora Sadi-begove medrese.
Nakon toga je službovao kao redovni profesor fikha medrese “Dâru'l-Hilafah-i Aliyye”.
1909. godine (po gregorijanskom kalendaru) izdaje fetve u svojstvu kadije osmanske države.
Bio je šef komiteta za međureligijski dijalog i mirovne zadatke.
Muderis “medrese Sahn” i mnogih drugih džamijskih centara.
Devlet (država) osmanska ga postavlja ispred Mešihata-Islamijje kao vrhovnog muftiju države sa zadatkom rješavanja šerijatsko pravnih problema toga doba unutar četiri pravne škole (mezheba).
Bio je prvak vremena iz oblasti poznavanja knjiga fikha sva četiri mezheba.
Od vrhovnog muftije osmanske države do potrage za šejhom Bezzaz Ali Riza efendije kuddise sirruhu
U početku šejh Ali Haydar Efendi pomalo je držao distancu i imao skepticizam prema sufizmu i tarikatima. Šejh Ali Haydar efendi je držao katedru u centralnoj džamiji Bandırmi u mjesecu ramazanu u godinama kada je imenovan za šefa “Te'lifi Mesail odbora”, odnosno odbor koji je sposoban da u okviru svojih znanstvenih sposobnosti riješava pravne probleme tog doba. Bio je predvodnik “Meşihat-ı İslamiyye”. U svojim hutbama govorio je o onima koji su protiv šerijata, novotarijama i praznovjerjima koja su zahvatila muslimane, govorio je protiv derviških tekija, sufizma i tarikata.
Jednog jutra, nakon sabah namaza popeo se na “ćurs” i počeo držati svoj svakodnevni ders. Džamija je bila ispunjena narodom. Tokom dersa dotakao se jednog od najuglednijih sufijskih šejhova toga doba, šejh Bezzaza Ali Riza efendije. U jednom dijelu dersa se neumjesnim tonom dotakao šejh Bezzaza k.s.
Kada je govorio protiv njega, cijela džamija koja ga je slušala bila je uznemirena i razočarana sa takvim postupkom. Börekçi Hasan Efendi, jedan od učenika Bezzaz Ali Efendija k.s. bio je toga jutra u džamiji na dersu. Ustao je i rekao: “Naš šejh kojeg si jutros spomenuo u negativnom smislu nas podstiče da ti dolazimo na dersove, a ti tako o njemu.” Ustao je i otišao do šejha Bezzaz Ali Rıza Efendi nakon dersa i objasnio situaciju svom učitelju. Šejh Bezzaz Ali Rıza efendi k.s. je tada rekao: “Ne brini se, šejh Ali Haydar efendi je jedan od nas, samo što on to saznanje nema, budite uvjereni bit će s nama vrlo brzo u tekiji.”
Vrijeme je prolazilo, šejh Ali Haydar efendi je obavljao uobičajenu svoju dužnost vrhovnog muftije. Iako je možda očekivao da će doći do reakcije na njegove izjave, da će se pojaviti šejh i putem Kur'ana i sunneta u skladu sa edebom da razgovaraju, do toga ipak nije došlo. Bila je samo tišina na tu temu, a derviši su mu i dalje dolazili na dersove u džamiju i odnosili se sa poštovanjem prema njemu. Šejh Ali Haydar efendija je počeo detaljnije da izučava knjige tesavvufa, provjeravajući sebe i ono što je rekao da li je pogriješio?
Ubrzo je shvatio svoju grešku, pa mu se pojavi u srcu, prema njegovim riječima osjećaj pokajanja na to što je učinio. Nekoliko dana ga je mučio taj osjećaj, pa se odluči potražiti šejha. Ranije nikada nije imao susret sa njim.
Tokom potrage, sazna da šejh Bezzaz Ali Riza efendi radi kao trgovac na tržnici, prodavač tkanina. Odmah se zaputio na tržnicu prema šejhu Bezzazu k.s. Šejh Bezzaz k.s. kada je ugledao šejh Ali Haydar efendiju obradovao se, a radost u takvom momentu začudi šejh Ali Haydar efendiju. Iako je šejh Ali Haydar efendiji bilo neugodno, pokušavao je pronaći trenutak da traži halala i uputi riječi izvinjenja. Šejh Bezzaz k.s. mu je olakšao riječima: “Šta te zadržalo tako dugo? Mi te već nekoliko godina očekujemo u tekiji.” Zatim ga uzeo za ruku, potapšao po leđima i rekao: “Slušaj, u Istanbulu je Hadži Ahmed efendija, idi do njega.”
Sunce se ponovo rađa
Nakon što je razgovarao sa šejh Ali Riza Bezzazom k.s. otišao je u potragu za osobom koju je trebao sresti prema preporuci Ali Riza Bezzaza k.s. Pronašao je hadži Ahmeda dede na Topkapi i uzeo određeno znanje, a zatim je poslat Maşlakli Ali dede efendiji. Sa njim je vidio ogromne duhovne promjene na sebi. Njegove riječi su imali veliki uticaj na srce šejh Ali Haydar efendije.
Napokon, kada se vratio Ali Riza Bezzazu k.s. zatražio je da ga primi u tekiju svoju i prihvati za svog murida. Tako je i bilo, upravo onako kako je šejh Ali Riza Bezzaz godinama prije nagovještavao taj događaj u svoj tekiji.
Šejh Ali Riza Bezzaz k.s. je mnogo puta bivao upitan o nevjerovatnoj prekretnici u Istanbulu, pa je često zabrinut išaretio da će šejh Ali Haydar efendija biti bedem odbrane praktikovanja Islama i da dolaze teška vremena.
Ljudi u Istanbulu su gledali u čudu šejh Ali Haydar efendiju, koji je bio oličenje znanja i u vrhovnom kadijskom komitetu bio glavni čovjek, u mešajjihi medžlisu nezamjenljiva ličnost, a da je sada murid i hizmećar šejh Ali Riza Bezzaza k.s., prodavača tkanina na pijaci.
Šejh Ali Haydar efendija nije se više nikada odvajao od svog šejha Bezzaza k.s., redovno je posjećivao njegove sohbete, hizmetio u tekiji i podredio sav svoj život tekijskom učenju. Stalno je napredovao na polju ihsana/tesavvufa. Na smrtnoj postelji šejh Ali Riza efendi sa svojim muhurom je potpisao dokument u kojem ga naslijeđuje šejh Ali Haydar efendi i da će ubuduće biti na čelu šejh Ismet tekije. To se dogodilo 1914. godine. Tada je njegov idžazet o izboru za muhurom njegovog šejha predočen medžlisu-mešajihu.
Priprema za iskušenja koja slijede
Od tog momenta se rađa politička prekretnica u srcu Istanbula, gdje je vlada smatrala da pod svaku cijenu treba spriječiti i ugušiti javni uticaj i slobodu govora šejh Ali Haydar efendije. Ali Haydar efendija našao se pod svojevrsnim terorom vlade. Njegovo tijelo i duša je bila slobodna samo u okviru četiri zida tekije i male grupe derviša.
Kada je vlada shvatila da će narod prodrijeti i omasoviti dolazak u tekiju, pokušavali su vojnim, policijskim i političkim pritiscima i da tu halku ukinu.
Tako je Ali Haydar efendija od vrhovnog muftije osmanske države, čijem dersovima i znanjima je hrlilo stotine i hiljade duša, se našao u situaciji da mu se zabranjuje ders držati i u četiri zida tekije, a masovnost je spala na samo desetine derviša.
Ova nezakonita praksa vlade i svega što su mu radili, naišla je na negodovanje domaćeg stanovništva. Govorili bi: “Šta vam je, zatvarate i zabranjujete djelovanje najučenijem čovjeku u našoj državi?”
Nezakonito suzbijanje, djelovanje i rad Ahısari Ali Haydar Efendije, podstaklo je građane na peticiju sultanu, koju je napisao jedan od učenika, Hafiz Halil Sâmi Efendi, nakon čega je sultan 1919. godine odobrio položaj Ali Haydar efendije kao vrhovnog muftije mešajihi medžlisa i ujedno šejha tekije. Skinuo je sve nezakonite blokade na njegov rad i angažman.
Sve je izgledalo da će biti dobro, narod je počeo posjećivati masovno tekiju, a u džamiji na hutbama ga rado slušao. Bezbrižni su bili samo par godina, a ono što slijedi postaje još veće iskušenje za šejh Ali Haydar efendiju. Nešto sa čim se ranije nije susretao. Ono do tada što je deverao od iskušenja je izgledalo samo kao priprema za nešto mnogo veće za njega k.s. i za Islam. Očigledno da su se počele “bjelodaniti” rečenice rahmeti šejh Ali Riza Bezzaza kuddise sirruhu.
Šejh Ali Riza Bezzaz je išaretio da se svi muslimani trebaju odgojiti na znanju šejh Ali Haydar efendije. Čak je u počecima govorio šejh Ali Haydar efendiji, da posjeduje zahirsko znanje, informacije iz knjiga kao malo ko toga vremena, ali da treba da se odgoji kod njega (šejh Ali Riza Bezzaza) na svom znanju koje već posjeduje u svojim prsima. Davao mu je zadatke, hizmete i virdove, te ga uspio odgojiti. A ako pogledamo redoslijed svega navedenog, uvidjet ćemo da ga je šejh Ali Riza el-Bezzaz k.s. pripremao ne samo u odbrani tesavvufa od napada vlasti i haridžija, već i odbranu bajraka Islama od novog vremena koji će biti veliki izazov i iskušenje za muslimane.
Nakon što su uklonjeni pritisci na šejh Ali Haydar efendiju, te nastalo vrijeme kratkog predaha i slobode, rad mu zabranjuje Kemal paša Ataturk. Ukida vazifu Šejhul-islama, raspušta i zabranjuje rad odbora kadija i muftija na čijem čelu je bio šejh Ali Haydar efendija. Ni tu nisu stali, te zabranjuju rad tekijama i zavijama, zabranjuju fes i feredže, hidžab (tur. čaršaf), zabranjuju i djelovanje šejh Ali Haydar efendiji. Kemalisti uvode veliku represiju i šalju špijune da prate svaki korak šejh Ali Haydar efendije. Od svih ljudi iz islamskog djelokruga u osmanskoj državi komunisti su se posebno plašili i paničili na spomen šejh Ali Haydar efendije i Bediuzaman Said Nursija sa druge strane. Od političkih rivala plašili su se Menderesa.
Šejh Ali Haydar efendija se povlači u tekiju šejh Ismet i tu živi u okrugu Cebecibaşı. Napisao je mnoge stručne knjige iz fikha, kao i knjige iz oblasti prodaje i kupovine, udžbenike za medrese i drugu stručnu literaturu. Nastojao je znanje koje posjeduje prenijeti na papir jer je tadašnja vlast počela spaljivati islamsku literaturu. Bilo je to teško i nezamislivo iskušenje. Hvala Uzvišenom Gospodaru, šejh Ali Riza el-Bezzaz ga je pripremio za takvo vrijeme.
Važno je napomenuti, period do tada, šejh Ali Haydar efendija je praktično posljedni sufijski šejh koji je zapravo službovao u vrijeme posljednja četiri osmanska sultana, tj islamske države. Šejh Ali Haydar efendi kuddise sirruhu je dobio posebne komplimente od sultana Abdulhamid Hana. Svi njegovi prijatelji i ulema su bili proganjani od kemalista, zatvarani u zatvore, poput Iskilipli Atıf Hoca, Tahira Mevlevija. Pojedini su dobili uvjetne kazne 25 godina. Toliko dugo su bili na uvjetnoj kazni. Šejh Ali Haydar efendije su se pomalo i pribojavali, a Uzvišeni Allah je tako htio, da im je ulio u njihova srca strah prema spomenu šejh Ali Haydar efendije kuddise sirruhu.
Raspravljali su mnogo o njemu na svojim dnevno političkim sastancima. Te su odlučili da ga pozovu da podrži novu vlast. Šejh Ali Haydar efendija je to odbio. I ne samo to, već je naredio muridima da se niko ne primiče politici.
Tvrdilo se da je bio protiv nove vlasti koja je uspostavljena u Turskoj. Kako i ne bi bio, nakon zatvaranja, zabranili rad tekija i zavija. Odmah zatim su ga uhapsili te je odveden u Ankaru, kako bi ga izolirali od naroda i suđeno mu je na sudu Istiklal 1926. godine. Uhapšen je jer je svom zetu u Bandırmi poslao otprilike 100 knjiga rahmetli Atıfa Hodže. U Ankari je dijelio istu zatvorsku ćeliju s Tahirom Mevlevijem. Presuđeno mu je 31. januara 1926. godine. Pravomoćno je oslobođen 3. februar 1926. godine.
Kada su ga oslobodili, pomislili su da će odustati u potpunoj predanosti svog života u borbi protiv onih koji žele ugasiti din-islam. Nakon izlaska iz zatvora i brojnih provođenja, šejh Ali Haydar efendija imao je sve veći kuvvet i inspiraciju, osvježenje da služi Islamu i ummetu Muhammedovom.
Vrhunac njegovog sukoba sa Kemal pašom Ataturkom i njegovim režimom jeste dan kada su spaljivali islamske knjige. Šejh Ali Haydar efendija je radio na pisanju, umnožavanju i distribuciji knjiga, koje je dijelio besplatno.
Šejh Ali Haydar efendija je rekao: “Kada bi spalili fikhove četiri mezheba, uz pomoć Uzvišenog Allaha, Gospodara svih svjetova, ja bi ih ponovo sve izdiktirao sa svog jezika i svojih usana.”
Kemalisti su znali, da šejh Ali Haydar efendija pripada staroj školi ljudi koji su učili kitabe napamet. Odgajao ga je Riza Ali Bezzaz, vođen iskustvom i slučajem Gazalija kojem su lopovi otuđili knjige.
Kemalisti su predlagali razne opcije šta da čine sa šejh Ali Haydar efendijom, jer uzalud je zatvarati medrese kada on tajno podučava islamu narod, uzalud je paliti knjige kada im on diktira knjige, uzalud je zatvarati knjižare kada oni pronalaze način dolaska do svakog grada u Turskoj podijele narodu brošure i knjige islamske.
U svemu tome, jedne noći usnio je svog šejha Ali Riza Bezzaza koji mu išareti da potraži osobu koja će ga naslijediti i inšallah ugledati svjetlo dana kada će nevjernička čizma biti sklonjena sa bajraka Islama. Poslije snova, imao je slične vizije i u budnom stanju. Osobu koju treba potražiti glas mu je govorio, nalazi se u kasarni vojnoj izgleda tog i tog, porijekla tog i tog, imena tog i tog. Sutradan šejh Ali Haydar efendija podiže sve muride naredivši da potraže takvu osobu. Nakon duge potrage, nisu uspjeli u svom zadatku.
Jednog dana poslije džuma namaza šejh Ali Haydar efendija ugleda u džamiji svojoj osobu za kojom traga. Bio je to šejh Mahmud efendija kuddise sirruhu. Interesantno je to, da je i šejh Mahmud tražio šejh Ali Haydar efendiju i baš u tim trenutcima potrage za njim pisao pisma šejh Hasanu svom prijatelju, kako mu se javlja ogromna čežnja za susretom sa šejh Ali Haydar efendijom, a ni sam ne zna kako je to izvodivo, a šejh Hasan mu odgovara: “Molim te, povedi i mene šejh Ali Hajdaru kuddise sirruhu”. Uzvišeni Allah je učinio da traže jedan drugog bez obzira što ih drugi bezuspješno traže kako bi ih spojili. Uzvišenog Allaha odredba je takva da ih Uzvišeni Allah spoji na džuma namazu.
Šejh Ali Haydar efendija je proveo posljednjih deset godina svog života odgajajući šejh Mahmud efendiju kuddise sirruhu, rekavši: “Sve što znam i posjedujem prenio sam šejh Mahmud efendiji”.
Deset dana prije smrti, pao je u komu u svojoj kući u blizini tekije šejh İsmet efendije u Fatih-Çarşamba. Nakon buđenja iz kome, tijelo mu je bilo nepokretno. 1. augusta 1960. godine doktori su rekli da nikada više neće moći mrdnuti ni prstom, osim očima. Tada je ustao na svoje noge, uspravio se do pojasa i rekao: “Allah” i ispustio svoju dušu, vrativši se Uzvišenom Allahu.
Šejh Mahmud efendi, Mehmed Zâhid Kotku efendi i Ramazanoğlu Sami efendi su ogasulili njegovo tijelo. Po njegovoj oporuci zatraženo je da bude ukopan u mezarju Fatihove džamije, gdje se nalazi i mezar njegovog prvog učitelja Reîsü'l-Ulema Çarşambalı Ahmed efendije, ali nadležni to nisu dopustili. Na kraju dženaze-namaz, koju je predvodio Ramazanoğlu Sami efendi u Yavuz Selîm džamiji, sahranjen je na mezarju Sakızağacı.