Na trideset i četvrtom prstenu zlatne silsile tarikata Nakšibendijje-i Alijje je mevlana šejh Ali Riza el-Bezzaz. Nadimak “Bezzaz” je dobio jer se bavio trgovinom tkaninama. Budući da je period u kojem je živio period posljednje godine Osmanskog carstva, a to je period ratova, nije ostalo mnogo podataka o njegovom životu. Idžazet je dobio od svog šejha mevlane Halila Nurullaha ez-Zargavija kuddise sirruh.
„Došao je Bezzaz i Uzvišeni Allah podari svjetlost vjere da ponovo zablista (nurun ala nur),
On je učinio da Haydar blista ovom svjetlošću.”
Rođenje
Mevlana šejh Ali Riza el-Bezzaz rođen je u Ahjolu u Bugarskoj. Datum njegovog rođenja je nepoznat. Bio je srednjeg rasta, mršave građe, pšenične boje kože i lijepog lica. Njegove blagoslovljene oči bile su tamno smeđe boje, zbog čega su ljudi pomislili da ima oči crne boje. Muhadžirlukom je iskušan veoma mlad. Sa svojom porodicom seli u oblast danas poznatoj kao Bentbaşı Distrikt. Njegovo krvno potomstvo je bilo blagoslovljeno titulom šerifa (potomaka hazreti Hasana r.a.) sa majčine strane. Bili su iz bogate porodice. Od malih nogu šejh Ali Riza el-Bezzaz je posvećen hizmetu u imaretima (narodnoj kuhinji za siromašne) koje je izgradila i uvakufila njegova majka. Pored hizmeta u kuhinji za siromašne bio je i vodonoša. Njegova majka šerife Hanim je izgradila nekoliko hajr česmi i bunareva.
Mevlana Ali Riza el-Bezzaz je imao tri sina: hafiz Sami efendija, bio je imam Beylerbeyi džamije. Preselio je na ahiret 1962. godine. Drugi sin se zvao Mustafa efendija i treći hafiz Behauddin efendija.
Mevlana Ali Riza el-Bezzaz effendi je bio čovjek od rada i aktivnosti na polju hizmeta. Nije volio mnogo da govori. Bio je zauzet slušajući potrebe miskina, te potreba naroda. Ukoliko sagledamo njegov život, na dunjaluku je bio preokupiran rješavanjem brige za sirotinju, brige o onima koji nisu imali kuću, stan, posao i sl. Šejh Ali Riza el-Bezzaz je takvima bio kao roditelj. Bio je izuzetno imućan u pogledu bogatstva. Ljudi kada bi ga vidjeli, plakali bi od sreće, jer ostalo je zabilježeno da je mnogim srcima rješavao njihove brige, sa mnogih srca je skidao njihove terete. Zbog toga je bio omiljen u narodu. Iako je bio s narodom, njegovo srce je uvijek bilo s Bogom. Iako je bio uključen u poslove sa visokim ulozima, kao što je trgovina tkaninama na brodovima, govorio bi da je to sporedna stvar u njegovom životu. Pred svoju smrt pozvao je sve one koji su u potrebi i podijelio je svu svoju imovinu kao sadaku, jedan dio dao u vakuf, tako da mu ništa nije ostalo od imetka iza njega. Govorio bi: ”Budimo nutrinom sa Uzvišenim Hakkom, a vanjštinjom budimo među halkom.” Išaretio bi, da u svemu što se radi na dunjaluku mora biti u svrhu postizanja Allahovog zadovoljstva. Pridavao je veliku pažnju halal zaradi, te je tako zbog svoje posvećenosti mjerio i vagao tkaninu koju će prodati sa obje strane. Kupci bi zahtijevali da se tkanina umota u određeni papir, ali šejh Ali Rizaz el-Bezzaz bi odbijao da tako vaga svoje artikle, nego bi skidao papir sa tkanina i onda bi mjerio i vagao. Razlog za to je bio strah od Uzvišenog Allaha da će čak i centimetrom ili gramom drugoj strani oštetiti njihov hak.
Slijed događaja
Njegova svetost Mevlânâ Ali Rıza el-Bezzaz preuzeo je tekiju nakon smrti svog šejha Mevlânâ Halila Nurullaha ez-Zağravíja 1893. godine, te je godinama je pozivao ljude u islam i slijeđenje sunneta Muhammeda alejhi sellama. Uvijek se držao sunneta i prioritet mu je bio “amr-i bi'l maruf” ljudima. Govorio bi da ga istinski raduje tuđa sreća i spasenja tuge i brige. Usvojio je sohbete i virdove, koji su suštinski dio nakšibendijskog puta, slijedio je dosljedno usul kao svoj princip i tim putem je na hiljadama ljudi pokazao pravi put. Šejh Ali Rizza el-Bezzaz je svojim postupcima po Kur’anu i sunnetu, a ne samo jezikom, bio bez premca nadaleko poznat kao Allahov živi ajet na dunjaluku. Zbog toga je bio prozvan živim ajetullahom. Ulema sa sultanovog Dvora mu je mnogo zavidjela na tome kakav je imao uticaj na narod.
U vremenu u kojem je živio bilo je zastupljeno mnogo zastranjenja u vjeri, zbog toga ni kod mnogih sufija toga vremena nije volio priču o kerametima i pričati na tu temu. Čak šta više, primijetno je negodovao takve postupke. Govorio bi: ”Narode moj, manite se velikih priča o kerametima i zaokupljenošću tim stvarima. Najveći keramet jeste slijeđenje čistog šerijata.” Poznat je po svojoj strogoći prema svojim muridima, a blagonaklonosti prema običnom svijetu. Govorio bi: ”Pad običnog muktedije je samo njegova bol i pad, ali pad vas derviša je pad džemata i hilafeta.”
Priča se da je osoba po imenu hafız Süleyman Dede, koji je bio njegov mujezin 20 godina i njegov murid, jednog dana otišao u tekiju sa magarcem, zatvorivši se s nijetom godinu dana, kako bi odmorio od svijeta i posvetio se samo ibadetu. To je uradio jer mu se pojavila misao da još uvijek nije mogao vidjeti nikakvog kerameta, iako je već dugo vremena na dersovima kod šejha Ali Rizza el-Bezzaza.
Uz dopuštenje Uzvišenog Allaha, za ovu situaciju je saznao Mevlana Ali Rıza al-Bezzaz, te se brzim korakom iz dućana uputio prema tekiji. Upitao ga šta to radi, a hafiz Sulejman dede mu je objasnio. Šejh Ali Riza el-Bezzaz se naljutio, povukao ga za ruku iz tekije i rekao mu da ga pogleda u lice. Kada je Sulejman efendi podigao svoju glavu i pogledao u lice svog šejha Ali Riza el-Bezzaza, tada je ugledao nevjerovatan prizor svjetlosti koja je prekrivala šejha Ali Riza el-Bezzaza. Vidjevši prizor nebeskog svoda od svjetlosti, toliku svjetlost koja je obavila njegovog šejha, da ništa drugo nije mogao od dunjaluka vidjeti osim šejha Ali Riza el- Bezzaza u svjetlosti, hafiz Sulejman dede se onesvjestio. Kada se probudio, Mevlânâ Ali Rıza el-Bezzaz mu je rekao: „Je li ovo ono što si htio vidjeti? Ne pridaji pažnju takvim stvarima. To nije naš cilj! Ne budi neznalica!”
Priča se da su tokom Grčkog rata vojnici tokom zauzimanja Badirme zauzeli tekiju šejh Ali Riza el-Bezzaza. Tim povodom su željeli oskrnaviti tekiju, a na mezar šejha Ali Riza el-Bezzaza su puštali vojne pse da izvrše nuždu. U tom momentu psi su pobijesnili i okrenuli se prema grčkim vojnicima i počeli ih ujedati. Jedan pas od vojnika je nakon toga pao na zemlju, vojnici su vidjeli da je pas ugino. Vidjevši tako čudne stvari koje su se događale oko mezara šejha Ali Rize el-Bezzaza povukla ih je znatiželja da otkopaju njegov mezar i vide šta se nalazi u mezaru. Još jednom su i tada vidjeli išaret, ovaj put vojniku je pozlilo, a drugi je pao pored mezara u nesvijest. Shvativši da se nešto čudno događa, vojska je napustila tekiju i mezar šejh Ali Riza el-Bezzaza u strahu. Nakon toga nikada se nisu vratili, a tekiju su ostavili netaknutu zaobilazeći je u širokom luku.
Prenosi se, nakon što je Mevlana Ali Rıza al-Bezzâz preselio na ahiret, da se pojavio u san jednog hodže i rekao mu: ”Pile je palo u bunar pored mog mezara i voda iz bunara je postala nečista.” Potom je ovaj hodža obavijestio ljude u mjestu i zamolio ih da pogledaju bunar. Privezali su konopac za malog dječaka i pustili ga da visi niz bunar i vidjeli su da je u bunaru zapravo mrtvo pile. Nakon toga su otklonili leš, a bunar očistili.
Jedne prilike, tokom obavljanja zikra hatme hadžegan, šejh Ali Riza el-Bezzaz je rekao jednom muridu da ga bihuzuri tokom zikra sa svojim mislima o dunjaluku. Naime, čovjek iz halke je razmišljao tokom zikra o svojoj bašči kako je treba potresati, da bi rodila, a vrijeme rezidbe voća je prošlo, pa je bio sav obuzet brigom o tome tokom zikra. Šejh Ali Riza el-Bezzaz mu je uputio savjet da prije ibadeta za trenutak stane, smiri misli i tijelo, očisti svoje srce od vezanosti za dunjalukom. Taj čovjek kada je otišao do svoje bašče zatekao je čudnu situaciju. Vidio je bašču kako je sva sređena, stabla potresena i posao za koji je on brinuo sav obavljen. Kada se vratio svom šejhu Ali Riza el-Bezzazu, uputio mu je izvinjenje i shvatio pouku, da su njegove brige bile gubljenje vremena. Šejh Ali Riza el- Bezzaz je zahvalio Uzvišenom Allahu zbog toga, i rekao mu: ”Ono oko čega vi brinete na dunjaluku je neznatno, a mnogo je dobra koje vas može zaobići u halki zbog tog srčanog vezivanja za dunjaluk tokom ibadeta.”
Preseljenje na ahiret
Mevlana Ali Rıza el-Bezzâz je preselio na ahiret u Bandirmi 1330. godine po hidžri (1914. godine). Njegov mezar se nalazi na mezarju Tekijske džamije. Uzvišeni Allah posvetio mu tajnu.
